Priče Đure Đukanova potpuno raskrinkavaju svu malograđanštinu jedne sredine. One pokazuju pravo lice svojih junaka – slabih, bednih, licemernih, ali nadasve smešnih. Đukanov je nemilosrdan kritičar onoga što opisuje. Nije čudo što nije bio omiljen među svojim sugrađanima.
Đura Đukanov
Đura Đukanov (1956-2000) bio je srpski pripovedač i dramski pisac. Kao rođeni Mokrinčanin, jedan je od najznačajnijih predstavnika banatske proze dvadesetog veka. Pored Mokrina, živeo je u Vršcu i Novom Sadu. Objavio je sledeće knjige: Đavolska snevačina (1979), Domaći Sapun (1982), Slatkovodna Neman (1985), Luda pali sveće (1988), Voz Svetog Petra (1990), Dnevnik Vilijama Vilsona (1997) i Dvogled bez stakala (2000, posthumno objavljeno).
U izdanju Partizanske knjige: Đavolska snevačina/Slatkovodna neman, Domaći sapun/Luda pali sveće, Dvogled bez stakala/Duva vešanac.