U romnu Zov plnin (1895), španski realista Hose Marija de Pereda (1833–1906) prikazuje uslove života u izolovanoj planinskoj oblasti na severu Španije, loklnu boju običj stnovnik tradicionalne lokalne zjednice, predstavljajući čitaocu originalnu konzervativnu ideološku poziciju, koja podrazumeva nostlgiju z „utentičnijom“ prošlošću.
Ovaj roman, s svojim relističkim i nturlističkim postupcim u predstvljnju prvenstveno pejzž, ztim ljudi i njihovih gorštačkih običj i vrednosti, delo je u kom ideologij Hosea Marije de Perede njviše dolzi do izržj: ideje ptrijrhlnosti i ntiliberlizm, te suprotstavljanja život n selu i u grdu. N krju trijumfuje zov rodne grude, idelizm u kome plninsk oblst s trdicionlnim vrednostim pobeđuje ono što je strno, novo i moguće opsno, zhvljujući similciji lik koji simbolizuje npredk i (iskvareno) buržosko društvo, a čitlc nlzi poučnu i simboličku lekciju iz život.