Stanovnici nekog dalekog gradića stalno su se nadvikivali, jer je svako želeo da se njegov glas čuje. Malo-pomalo, nežne i fine reči su se izgubile. Zbog toga su najviše patila deca. Međutim, dolazak snega sve menja. Čini se da se ceo gradić pretvara u led, a reči nestaju, okovane u beskrajnoj tišini. Sledećeg jutra niko nije imao hrabrosti da prekine tu savršenu tišinu sve dok se reči, koje su na izgled bile zaboravljene, nisu vratile i donele radost u grad.