Morfinista ima jednu sreću koju niko ne može da mu oduzme sposobnost da provodi život potpuno usamljen. A usamljenost to su važne, značajne misli, to je razmatranje, mir, mudrost. . .
Ana: Ako ti ne odeš odavde u grad, ja ću se zadaviti. čuješ li. Pogledaj svoje ruke, pogledaj.
Ja: Malo drhte. To mi ne smeta da radim.
Ana: Pogledaj, one su prozračne. Kost i koža. . . Pogledaj lice. . . Slušaj, Serjoža. Idi, preklinjem te, idi.
Ja: A ti?
Ana: Idi. Odlazi. Ti propadaš. . .