Ovaj Matavuljev roman, koji je na početku bio zamišljen kao pripovetka, opisuje na duhovit i vitalan, živ način svet Dalmatinskog zagorja i život u jednom neobičnom franjevačkom samostanu u Visovcu. Dvanaestogodišnjeg dečaka Ivu Jerkovića Bakonju njegov će stric, franjevac, odvesti iz sela i uvesti u život fratara, redovnika. Iza samostanskih zidova, mladog će Iva dočekati neobičan, hirovit i tajanstven svet redovničkog života. Sam Matavulj, interesantno je primetiti, kao mladić boravio neko vreme u manastiru Krupi, kod svog strica igumana Serafima.