Ako je Yugoslav bio vrsta posmrtne molitve za Jugoslaviju onda je Bazen eho nekih boljih vremena i znak dekadencije koja krasi društva na umoru. U njemu je naratorka jedna od plivačica u bazenu koja, dok pliva, razmišlja i pripoveda sudbine svojih sakupača u plavetnilu veštačke vode. Upravo je ta artificijelnost ono što ovaj roman čini jedinstvenim i erotičnim u isti mah.